Udžbenici: intervju sa prof. dr Boškom Vlahovićem

Profesor  Boško Vlahović, osnivač IK Eduka, prošao je put od posleratnog učitelja u maloj seoskoj školi, preko direktora Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja u Kruševcu (koji je bio na glasu u celoj bivšoj državi i šire) do profesora univerziteta, koji je na Učiteljskom fakultetu u Beogradu obrazovao generacije učitelja. Objavljivao je stručne knjige i posvećeno se bavio pre svega, problemom inovacija u nastavi. Naposletku, osnovao je i izdavačku kuću Eduka, 2002. godine.

Šta Vas je lično opredelilo da počnete da se bavite udžbenicima i osnujete Eduku?

Udžbenik je osnovno sredstvo nastave i učenja. Znamo da sredstva rada određuju tehnologiju rada uopšte, te u ovom slučaju i tehnologiju obrazovanja. Nije moguće da sredstva rada u obrazovanju budu prevaziđena, a tehnologija vaspitno-obrazovnog procesa bude moderna i savremena. Dakle, inovativna sredstva, posebno udžbenici – bitna su pretpostavka inovativnog učenja i nastave.

Budući da se odavno bavim inovacijama u obrazovanju, i teorijski i praktično, to su i udžbenici, kao osnovna sredstva učenja, bili u središtu moje pažnje, tako da osnivanje Izdavačkog preduzeća „Eduka” ne predstavlja moj početak rada na udžbenicima, već nastavak.

Kako danas, nakon bezmalo dve decenije prisustva na tržištu udžbenika, ocenjujete Edukin rad? Šta ste Vi u procesu Edukinog rasta naučili? Kako biste opisali Edukinu dosadašnju filozofiju poslovanja?

Veoma se kritički odnosim prema onome što radimo i kako radimo u Eduki. To je uslov i put za što kvalitetnije udžbenike, a kvalitetu ovih knjiga nema kraja. Ponosim se time što je Eduka u prvom ciklusu obrazovanja dugi niz godina bila najtiražniji ili među tri najtiražnija izdavača. To je trajalo sve dok su odnosi na tržištu udžbenika bili normalizovani, odnosno dok je kvalitet udžbenika važio kao glavni kriterij u opredeljivanju nastavnika. Ponosni smo i na činjenicu da nastavnici širom Srbije u anketama koje sprovodimo svake godine u preko 98% slučajeva ocenjuju Edukine udžbenike najvišim ocenama. Nije nam drago kad često čujemo da nastavnici Edukine udžbenike kupuju za sebe da bi po njima radili, a za učenike one „koje moraju”.

U izdavačkoj politici Eduke borba za kvalitet udžbenika je na prvom mestu. U tom cilju rad na generisanju udžbenika se podiže na što je moguće viši, ja bih rekao institutski, naučni nivo. Od 7 urednika u stalnom radnom odnosu 6 su doktori nauka sa bogatim i veoma zapaženim pedagoškim iskustvom. Svi oni i brojni drugi spoljni saradnici i najistaknutiji nastavnici iz prakse imaju veoma odgovoran istraživački pristup u kreiranju udžbenika.

Udžbenike je nekada izdavalo jedno državno preduzeće. Sami ste bili autor nekih udžbenika koji su tada bili u upotrebi u školama. Koja dobra je, po Vašem mišljenju, donela liberalizacija tržišta udžbenika?

I nekada najokoreliji zagovornici dirigovane privrede shvataju da je to bila velika zabluda. Moji udžbenici u Zavodu za udžbenike opstajali su nepromenjeni i po 20 godina! Zašto? Pa zato što nije bilo tržišta, a to znači nije bilo konkurencije. Izdavač je mogao godinama da prodaje desetine hiljada primeraka jednog udžbenika, bez straha da će ga neko ugroziti.

Konkurencija kao unutrašnja motorna snaga tržišta udžbenika je ono bitno što je doprinelo da u Srbiji danas ima udžbenika veoma visoke vrednosti. Dakle, tržište i konkurencija su obezbedili stvaranje visokokvalitetnih izvora ove vrste i mogućnost izbora udžbenika zavisno od potreba kupca.

Drugo je pitanje da li oni koji odlučuju o kupovini udžbenika biraju ono što je najbolje i da li učenici za novac koji izdvajaju njihovi roditelji uče iz najboljih knjiga. Za očekivati je da neko to prati i ocenjuje.

Tokom godina menjale su se prilike na tržištu udžbenika. Šta mislite o sadašnjem stanju: šta su glavni problemi tržišta udžbenika?

Pojam tržišta je ekonomska kategorija, a ja sam pedagog. Bolje bi bilo da ste ovo pitanje postavili nekom od predstavnika države zadužene da osigura postojanje slobodnog tržišta udžbenika. Ono što bih ja ovom prilikom mogao reći to je da je u Srbiji duži niz godina slobodno tržište udžbenika funkcionisalo kako-tako. Danas svi u zemlji znaju da to više nije slučaj. Odgovornost je na svima nama da pokušamo da to popravimo.

Kakvo je Vaše mišljenje o položaju domaćih izdavača udžbenika?

Svi činioci države Srbije na sav glas i pre izbora i posle izbora zaklinju se da će pomagati razvoj domaćih malih i srednjih preduzeća. Glasno se ističe da su ova preduzeća stub ekonomskog razvoja zemlje. I to je sve što se tiče malih i srednjih izdavača udžbenika u Srbiji. U praksi je na sceni nešto drugo. Javna je činjenica da su se neki akteri na tržištu udžbenika izborili da se povuče prethodni Zakon o izdavanju udžbenika koji je sankcionisao koruptivne radnje u ovoj oblasti. Donet je novi Zakon koji je izostavio odredbe o sankcionisanju netržišnog delovanja.

To je otežalo poslovanje malih domaćih izdavača. Već neko vreme se u javnosti iznose ocene da je na mesto nekadašnjeg monopoliste došao novi. Posao države je da se tim ocenama pozabavi i omogući normalno funkcionisanje svakog tržišta, pa i tržišta udžbenika, ukoliko želimo da ostvarimo stvarni napredak u društvu.

Udžbenik na kraju završi na klupi učenika. Kakav udžbenik Vi, kao bivši učitelj i neko ko je vek proveo u obrazovanju, smatrate adekvatnim i kvalitetnim?

Teško je u ovakvoj prilici reći makar deo onoga najbitnijeg što bi legitimisalo savremeni udžbenik. Ova knjiga se mora danas i u buduće kreirati u svetlu savremenog poimanja procesa učenja. Teorijska uporišta na kojima se zasniva savremeni udžbenik su, u prvom redu, savremena epistemološka poimanja procesa saznanja, odnosno učenja. Umesto nuđenja gotovih rešenja, od savremenog udžbenika se očekuje, pored ostalog, da omogući učeniku da samostalno konstruiše znanja, ideje i značenja date stvarnosti, da otkriva nepoznato, da aktivno uči, da razvija više misaone sposobnosti, da bude osposobljen za primenu naučenog i sl. Savremeni udžbenik vidimo kao sredstvo učenja putem komunikacije (interaktivnosti).

Savremena nauka ukazuje na brojne aspekte modernog udžbenika. Nasuprot tradicionalnom udžbeniku, savremeni udžbenik mora biti knjiga koja u svim svojim aspektima polazi od učenika – deteta. To mora biti radna, izazovna, zanimljiva, uzrastu prilagođena, inspirativna knjiga koja budi radoznalost za traženje i otkrivanje nepoznatog, za bavljenje intelektualnim radom i dr.

Ministarstvo prosvete sprovodi projekat digitalizacije srpskog školstva. Šta mislite o upotrebi digitalnih udžbenika u nastavi i kako se vaša izdavačka kuća nosi sa ovim izazovom?

Napredak u elektronici, zajedno sa dolaskom kompjutera, u osnovi je, prema nekim mišenjima,  revolucija koja se može porediti sa izumom pisma. Bilo je krajnje vreme da se i kod nas otvori proces digitalizacije nastave i učenja. Obrazovni potencijali koje informatizacija nudi jedan je od najvećih izazova pedagoškim naukama već duži niz godina. Savremena info-komunikaciona tehnologija, u čijoj osnovi su računari sa odgovarajućom softverskom podrškom, obećava realnu mogućnost da se ostvare osnovne vizije modernog pedagoškog koncepta obrazovanja, a to konačno znači i mogućnost skoka obrazovanja u novi, viši kvalitet. Kompjuteri su se potvrdili kao višestruko važan činilac u ostvarivanju ideja o utemeljivanju nastave i učenja na novim naučnim osnovama. Oni su se već afirmisali kao značajan izvor znanja, sredstva samostalnog učenja svuda i na svakom mestu; kao instrument moderne obrazovne tehnologije, nezamenljivi činilac promena položaja i učenika i nastavnika, nezamenljivi činilac samoobrazovanja. Naše je samo da ono što tehnologija nudi upotrebimo u pedagoške svrhe na pravi način. Dakle, ako mene pitate, pedagogija uvek treba da ide ispred tehnologije. Eduka se rukovodi upravo ovim principima dok stvara svoja digitalna izdanja. Smatramo da su ona u didaktičko-metodičkom smislu najbolji saveznik u nastavi i učenju.

Šta biste savetovali sadašnjim učiteljima od kojih su mnogi Vaši nekadašnji studenti, i šta biste poručili njihovim kolegama nastavnicima: čime da se rukovode pri odabiru udžbenika za svoje učenike?

Nastavnik je tradicionalno bio u poziciji da slobodno i samostalno odlučuje o tome koje će metode, oblike rada i sredstva nastave i učenja primenjivati u svome pedagoškom radu.

Udžbenik je osnovno i najvažnije sredstvo rada u nastavi i učenju. Nije prihvatljivo da bilo ko sa strane odlučuje o tome koji će od odobrenih udžbenika nastavnik koristiti u svom radu.

Činjenica da danas na tržištu postoji širi izbor odobrenih udžbenika povoljna je okolnost da se nastavnik može opredeljivati za ona rešenja koja su po njegovom osećanju najprihvatljivija. Sigurno je da će se on uvek rukovoditi kvalitetom ovih knjiga, jer je kvalitetan udžbenik moćno sredstvo u rukama i nastavnika i učenika u ostvarivanju postavljenih ciljeva. Učenje uz primenu najboljih sredstava ove vrste je, u krajnjoj instanci, u neposrednom interesu društva u celini koje od obrazovanja mora sve više da očekuje.

Autor: IK Eduka

Zelena učionica