KANADSKI OBRAZOVNI SISTEM

KANADSKI OBRAZOVNI SISTEM

Zanimljiv članak o kanadskom obrazovnom sistemu, iz pera građanina Kanade.

Roditelje često zanima kakav je obrazovni sistem u drugim zemljama. Nemam nikakvu predstavu o tome šta ste možda do sada možda čuli o kanadskom školskom sistemu, zato vam pišem kao da sada slušate prvi put. Mnogi Kanađani se busaju u grudi da je naš sistem najbolji obrazovni sistem na svetu. Kada sam ja išao u školu, to je bilo vladajuće uverenje mojih nastavnika. Ne znam da li su u pravu, ali je izvesno da Kanada ima više maturanata sa srednjom školom nego u drugim zemljama, više nego u Americi. Zauzimamo prvo mesto na svetskoj rang listi po broju ljudi sa diplomom više škole, a peti smo na svetu po broju univerzitetski obrazovanoh ljudi. Tako da bez bojazni mogu reći da su naši građani, u najmanju ruku, dobro obrazovani. Uprkos tome, mnogo ljudi se žali na kanadski obrazovni sistem. Kažu da učitelji neadekvatno uče decu da čitaju, da su nastavne jedinice preobimne, da su programi preteški za loše nastavnike. Neki čak tvrde da u Kanadi previše mladih ide na univerzitet. Možete li da poverujete? Evo nekoliko činjenica o kanadskim školama koje vam mogu biti zanimljive.

Osnovno obrazovanje

Obrazovanje je u nadležnosti pokrajina u Kanadi. Dakle, pokrajinski, a ne federalni novac od poreza finansira škole; pokrajniska ministarstva obrazovanja donose zakone o državnim školama. Upravni odbori za obrazovanje rukovode školama na lokalnom nivou (takođe poznati kao školski odbori školskih okruga). Školske odbore nadziru politički izabrani takozvani školski poverenici, ali će vam mnogi reći da su sve to samo birokrate koje u stvari upravljaju. Veoma je teško dati ocenu koja važi za ceo kanadski sistem obrazovanja zato što se programi i kurikulimi razlikuju od pokrajine do pokrajine, od školskog odbora do školskog odbora. Međutim, ono što se može reći je da većina kanadske dece kreće u vrtić sa pet godina. U Ontariju, gde živim, postoji vrtić za juniore, tako da većina dece ulazi u obrazovni sistem (tj. vrtić) sa četiri godine. Osnovna škola po razredima počinje od vrtića do 8. razreda, a gimnazija od 9. do 12. razreda. Međutim, neki okruzi imaju srednju školu (7. i 8. razred) ili gimnaziju za juniore (od 7. do 9. razreda). Po zakonu, deca su obavezna da idu u školu do 16. godine, a u nekim pokrajinama i do 18. godine.

Deca sa posebnim potrebama

Većina kandske dece sa posebnim potrebama ide u najbližu redovnu školu. To se odnosi na decu sa razvojim teškoćama ili zaostajenjem u mentalnom razvoju kao što je Daunov sindrom ili autizam, kao i one sa fizičkim ograničenjima kao što je spina bifida ili cerebralna paraliza. Ovaj inkluzivni pristup je rezultat veoma jakog pokreta tokom sedamdesetih i osamdesetih, koji se izborio za stvaranje inkluzivnog društva, uključujući i škole, za sve ljude sa teškoćama. Danas, većina dece sa razvojim teškoćama pohađa redovnu nastavu jer je veoma malo argumenata koji bi osporavali njihovo pravo da budu tamo. Međutim, još uvek se vodi rasprava o tome da li deca sa posebnim potrebama dobijaju odgovarajuću podršku koja im je potrebna. U isto vreme, mnogi kanadski učitelji bi vam rekli, i ja bih se sa njima složio – da je inkluzija dece sa posebnim potrebama učiteljski posao učinila zahtevnijim. Učitelji kažu da im je potrebno više astistenata u nastavi, koji bi im pomagali u radu sa učenicima sa posebnim potrebama, kao i sa onim bez posebnih potreba. Međutim, uprkos ovim problemima nema sumnje da je deci sa posebnim potrebama bolje u inkluzivnim učinionicama, i da je većini ostale dece sasvim OK u školi bez obzira na visoko izražene posebne potrebe pojedine dece u razredu. Neki roditelji bi više voleli da njihova deca sa teškoćama u učenju idu u specijalne razrede, ali većina roditelja dece sa teškoćama u razvoju želi da im deca pohađaju redovnu nastavu.

Mogućnost izbora

Postoji mnogo izbora u okviru kanadskog obrazovanja. Prvo, neke pokrajne kao što su Ohajo, Alberta i Manitoba, imaju dva državna školska sistema: državne škole i katoličke škole. Bilo bi veoma komplikovano objašnjavati razloge zbog kojih je kanadska država osnivač katoličke škole, ali je to danak kompromisima koji su napravljeni u godinama koje nas vode u vreme kada se stvarala konfederacija 1867, u vreme pravljenja kompromisa između prostestanata i katolika, i dva glavna jezika – francuskog i engleskog. Iako u Kanadi postoji mnogo drugih veroispovesti, uključujući i nehrišćanske, samo katolici imaju konstitucionalno pravo da od državnih para finansiraju svoje škole. To postaje sve veći problem. Dok katolici snažno brane svoje istorijsko konstitucionalno pravo na sopstveni školski sistem, drugi smatraju da je to bacanje novca na dva paralelna državna školska sistema, dok treći govore da nije pravedno da samo jedna religijska zajednica ima pravo da svoje škole finansira iz državne kase.

Postoje i Francuska odeljenja (French Immersion): oko 315 000 Kanađana pohađa nastavu u tzv. francuskim odeljenjima. To znači da oni idu u engleske škole, iako se nastava gotovo u potpunosti odvija na francuskom. Drugim rečima, oni uče matematiku, nauke i geografiju na francuskom. S tim se počinje u obdaništu, tako da učenici uče čitanje i pisanje na francuskom, iako je njihov maternji jezik engleski. Mnogi ljudi veruju da su francuska odeljenja najbolji način da se nauči francuski. Istraživanja pokazuju da obrazovanje u francuskim odeljenjima nema negativnog uticaja na učenje engleskog. Neki kritikuju francuska odeljenja jer deca ne nauče savršeni francuski. Ali većina ne mari mnogo za ove primedbe. Većina je zadovoljna time što deca vladaju jezikom koji je drugi zvanični jezik u njihovoj državi. Sva moja decu su išla u francuske razrede, iako su se sva trojica prebacila u engleska odeljenja po sopstvenom izboru, u srednjoj školi.

Privatne škole

Između šest i sedam procenata kanadske dece pohađa privatne škole, i taj procenat se polako ali sigurno povećava. Zbog visokih školarina (od 10 000 do 50 000 kanadskih dolara) većina dece, iako ne sva, dolazi iz više srednje i visoke klase.
Specijalni programi: u Kanadi raste broj državnih škola sa specijalnim programima, posebno na srednjoškolskom nivou. Umetnički programi su veoma popularni, ali takođe postoje i specijalizovane škole za sport i nauku. Ove alternativne škole su uobičajene u velikim gradovima kao što su Toronto, Vankuver, Montreal i Otava. Državne škole u Edmontu nude 30 različitih alternativnih programa uključujući specijalizovane naučne škole, sportske škole, škole za hokej, plesne škole, verske škole, a nude se i programi ne samo na francuskom, već i na španskom, nemačkom, hebrejskom, arapskom, ukrajinskom, pa čak i na američkom znakovnom jeziku. Provincija Alberta ima neku vrstu čarter škola. To su družavne škole koje funkcionišu nezavisno od regularnog sistema. Neke od njih se temelje na tradicionalnijem pristupu obrazovanju koji forsira matematiku, insistira se na spelovanju i bazira se na slušanju direktnih naređenja nastavnika. Naravno, izborni programi u Edmontonu i čarter škole u Alberti su ravnopravne. Nemaju svi učenici ovakav nivo obrazovnih izbora, ali vam ovo može pružiti sliku različitosti programa koje kanadski obazovni sistem nudi.

Džon Hofman

Preuzeto sa: http://www.logopolis.rs/content/kanadski-obrazovni-sistem